Dubravkina zadaća
PONTORMO : MARIA SALVIATI
Mrak, potpuni neprozirni mrak sasvim prekriva pozadinu, sve se gubi u njemu i ponor iza njega može biti pun strahote ili sasvim prazan.
Tisuće mrtvih glava bulje iz nevidljivih pukotina, a neko polumrtvo dijete ukočeno gleda u sablast.
Sleđeno u bezgraničnom prostoru, srce zaustavljeno u ubrzanom kucaju i žile popucale na nabreklom čelu, potoci nabujale krvi, raskidani nabori i raspletene kose, sve to izmiješano, povezano, zaustavljeno i sleđeno u posljednjem trenu života.
Sve to, taj prekinuti niz očiju i ta ubijena bujica života, sakrivena i nevidljiva iza neprozirnih golemih mračnih ruku.
Ruke, velike ukočene, obuhvatile su kao krila ptice cijeli svemir i sve pokrile gustom i hladnom tamom.
Najednom poput bljeska munje zabljeska lik prosijevajući kroz mrak i onda se isto tako naglo zaustavi zabivši svoju bjelinu i hladnoću duboko, duboko u crnu masu.
Mrak je prokrvario mlijekom i kroz razjapljena usta rana zavriskali su u trenu hiljade umirućih, a nekoliko srdaca uspjelo je da prepukne,
Oči su htjele da iskoče i rijeke da poteku, ali onda, onda se sve to naglo svršilo. Ranjena je tama utišala svoj plač i munja sa zmijskim očima ohladila bol.
Nastupila je opet tišina, sablasna, ukočena tišina uplašenih, a vrisak i bol utonuli su u neprozirni ponor.
Dubravka Janda (školska zadaća pisana u II. razredu VII. Gimnazije. Tekst objavljen dvije godine kasnije 1961., u godišnjaku iste gimnazije Umjetnost i mi koji uređuje prof. Jadranka Damjanov)
Biografija
Dubravka Janda rođena je 29.III.1942. u Osijeku a umrla 30.X. 1991. u Düsseldorfu. Povijest umjetnosti i filozofiju je studirala na zagrebačkom sveučilištu. Još u srednjoj školi, ali i kasnije, od 1960. do 1965.objavljivala je tekstove u godišnjaku povijesti umjetnosti VII. Gimnazije u Zagrebu Umjetnost i mi .
Nakon završetka studija predavala je u srednjoj školi od 1965. do 1989. likovnu umjetnost, filozofiju, sociologiju, psihologiju, logiku i marksizam.
Bila je suradnica udžbenika Jadranke Damjanov Likovna umjetnost 1,2 u izdanju ŠK, Zagreb, iz koje se predaje u Hrvatskoj već više od 40 godina. Koautorica je u udžbeniku Damjanov, Janda, Bačić Likovna umetnost, Zavod za izdavanje udžbenika, Novi Sad,1975. koji je preveden na mađarski, rumunjski, slovački i rusinski jezik.
S Jadrankom Damjanov surađivala je u istraživanju Unesca, Kulturni sadržaji u obrazovanju. Tekstovi su objavljeni u Zagrebu pod naslovom Kulturni sadržaji u obrazovanju, Problemi umjetničkog obrazovanja djece i omladine 1, 2. Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1977. i uz Jadranku Damjanov i Velibora Jerbića izdanje u Parizu, Le contenu culturel de l'education – problemes de l'education esthetique des enfants et des jeunnes en Yougoslavie, Cooperation culturelle: Etude et experience. Etude en commun no 9, Unesco, 1978. Koautorica s J. Damjanov, Likovna umjetnost, u Ilustriranoj dječjoj enciklopediji Jugoslavije, Stvarnost, Zagreb, 1981. Surađivala je s Jadrankom Damjanov na posthumno objavljenoj knjizi arhitekta Stjepana Planića, Kultura stanovanja, Biblioteka Maslačak, Revija – izdavački centar Radničkog sveučilišta «Božidar Maslarić», Osijek, 1985. Surađivala je s poglavljem Umjetnost u udžbeniku Marksizam i socijalističko samoupravljanje 1, ŠK, 1987. i dobila nagradu «Davorin Trstenjak» za sudjelovanje u tom projektu. (Prevedeno na talijanski). Također je koautorica i u udžbeniku Jadranka Damjanov, Dubravka Janda, Likovna kultura, Zavod za izdavanje udžbenika, Novi Sad, 1988.
Posthumno je objavljena dječja slikovnica Dubravka Janda, Šarenooblikovnice, 2006. Zagreb, Sipar,( Colori e forme, Die Buntformbücher, Multicololivres, Tarkalakönyvek, Kleurige Vormenbocken, Formfärgrikebökerne, Colors and shapes).
Objavila je članke O tikvi i «Kvaku» i Soba za dijete arhitekta Planića u Umjetnost i dijete, br.71-72, 1980/81, koautorica je teksta Damjanov, Janda, Bačić, Jezik i umjetnost u Pitanja br.1/2, godište 12, Zagreb, 1980.
Dubravka Janda bavila se i fotografiranjem. Njezini se originalni snimci nalaze u S. Planić, Kultura stanovanja, Revija; Ilustrirana dječja enciklopedija Jugoslavije, Stvarnost; J. Damjanov Vizualni jezik i likovna umjetnost, ŠK; Damjanov, Janda , Likovna kultura, Zavod za izdavanje udžbenika; Damjanov, Umjetnost Avantura, Art Adventure, Hermes; Metodičke sintagme i paradigme na webu, (http://195.29.243.219/avangarda-msp/; Damjanov, Metafizika crteža, Sipar; ( A rajz metafizikája, Budapest, Flaccus kiadó).
Dubravka Janda je bila izvrsna profesorica o čemu svjedoče njezini učenici, dr Katica Biljaković, Ivan Bogavčić, Zdravko Bokulić, Ana Lončar-Pezer, Damir Moritz, Robert Pezer, Karmen Ratković.
Učenici o Dubravki Janda
Često se sjetim Dubravke Jande, moje profesorice iz XIV gimnazije "25. Maj", Predavala mi je od prvog razreda pa sve do mature, najprije umjetnost pa logiku i na kraju filozofiju. Način na koji nas je učila o odnosu subjekta i objekta me konačno i potaknuo da studiram fiziku. I više od toga! Sigurna sam da je potaknula i moje prvo svjesno prepoznavanje ljepote samosličnosti. Tako je svježe moje sjećanje na jedno od njezinih prvih predavanja iz umjetnosti (zapravo dijela o arhitekturi u prvom razredu gimnazije) kada nam je usporedila strukture invazivnog slama jednog od američkih gradova snimljenog iz zraka i mikroskopske slike stanice raka.
Dr Katica Biljaković,
fizičarka u Institutu za fiziku, Zagreb
Opčinjujuća blagost kojom je obasjala i moj život učinila me boljim čovjekom i zasigurno je odredila moj život. Svake godine grijem se na zubatom suncu tog sjaja i sjetno čeznem za životom koji bismo svi mi imali da je ona ostala među nama hraneći nas svojom beskrajnom dobrotom.
mr Ivan Bogavčić,
povjesničar umjetnosti, predavač na fakultetu
Dubravka je od mojih prvih gimnazijskih dana dala dubok smisao i smjer u mojemu životu.
Ljubav prema umjetnosti i filozofiji, sjeme nečega što je bilo od malena u meni, Dubravkini sati, trenuci, susreti, njezina sagledavanja i promišljanja stvarnosti i ono ''onkraj'', informacije o mnogim idejama, licima, knjigama, filmovima, njezino postojanje i moja dobra sudbina i sreća da sam postao njezin đak, dalo je meni kozmički impuls na svim razinama. Sve me je to pratilo i puno dalje od mog formalnog srednjoškolskog školovanja, i prati me i danas, ovdje i sada, i u mojoj budućnosti.
Dok većina mojih gimnazijskih kolegica i kolega čini mi se nisu mogli, ili nisu bili zreli, ili nisu imali interesa, ja sam uvijek uživao i bio fasciniran onim što bih slušao od Dubravke i doživljavao u zamračenoj učionici likovne umjetnosti, i u tome kako Dubravka svojim pitanjima me vodi u promatranje, otkrivanje i dubine vizualnog svijeta. Isto je bilo i na satima filozofije i psihologije, uz Dubravku su i Marcuse, i Fromm i mnoge i mnogi postajali i postali dio mojega unutarnjeg životnog konvoja.
Dubina, mudrost i istinska bezazlenost i dobrota iza njezinih očiju, koje su mi izgledale toliko pažljive, ponekad i vrlo plahe, često iskreno i posve i duboko začuđene, i njezin glas i njezino interesiranje, i njezina skepsa, i njezina otvorenost novome i drugačijemu, i smisao za smisao, postajali su i postali najvažniji dio mojega osobnog svijeta, i dio blaga i bogatstva koje je stalno sa mnom.
Dubravka kao, danas bi neki rekli, ''motivacijski tip ličnosti'' indirektno je i meni davala i dala to da sebi dam ''dozvolu'', u mnogim mojim teškim trenucima i razdobljima, da oslobađam, oslobodim i živim taj svoj dio. Od filmova i knjiga,TM-a, Gestalt terapijedo toga, da sam neizmjerno joj zahvalan da je i Maju Beck Dvoržak i Jadranku Damjanov učinila najvažnijima na stazi mojega odrastanja, ''cjeloživotnog odrastanja''...
Zdravko Bokulić,
učitelj i geštaltistički psihoterapeut, završio studij i na Filozofskom fakultetu
Što me je naučila Dubravka Janda:
Umjetnost je mistična i dostupna. Ona je tu i svugdje. Ispunjena košara za plac je u školi. Ključ kabineta likovnog možemo posuditi. Možemo ga otključati u subotu. Možemo sami gledati dijapozitive i važno diskutirati. Možemo čitati. Izvan osobne pubertetske pojave postoje i svijet s kojim možeš razgovarati.
Ana Lončar-Pezer,
Arhitektica
Osim kao učenik, mogu ocijeniti kao i stručna osoba s poznavanjem pedagogije, jer sam se posebno bavio temom "motivacije u učenju".
Osim toga mogu usporediti s mnogo drugih učitelja, profesora, predavača. Njen tihi i drhtavi glas (katkada je jedva pričala) nosio je poruku poput jerihonskih truba, morali ste duboko utihnuti u svojem umu da biste čuli što kaže, a kada vam je sjelo u glavi, to je bilo poput potresa.
Osim toga, mimo bilo kakve formalne dužnosti, već u prvom razredu srednje, zbog dubokih pitanja kojima sam je opsjedao, Dubravka me uputila na C.G. Junga a on nadalje na svoje istočne izvore, što mi je potpuno okrenulo život i postavilo stvari na svoje mjesto i dalo smisao življenju.
Objektivnost je uvijek subjektivna.
Inicijativa za stranicu Damir Moritz
Jedna od društvenih spoznaja koja se učvrstila u mojoj svijesti je da su neki ljudi talentirani. Iako se izrazito rijetko sreću, sposobni su i žele iz drugih izvući najbolje, najzanimljivije u njima. To se pokazuje trajnošću kreativnosti koja se manifestirala u osobama odabranim nadahnjujući idejama. Proteklo je gotovo dvadeset i tri godine od prvog susreta s prof. Dubravkom. Sat likovnog u MIOC-u, Kleeov crtež. Vrijeme prije prvog sata uglavnom je bilo začinjeno površnim primjedbama đaka o dobroj, ali neobičnoj osobi koja živi u svom svijetu i "čudno" reagira. Svjetlo je ugašeno, projektor se upalio i prikazana je reprodukcija. Budući fizičar u meni je tada pomislio: "Ako mi prof. Janda objasni kako ovo može biti umjetnost onda je čudotvorna". Tako se u meni tijekom tih divnih dana dogodila jedna od najvažnijih preobrazbi. To je savršen nastavnik.
Kunst gibt nicht das Sichtbare wieder, sondern macht sichtbar.
Paul Klee
Dr Robert Pezer,
fizičar
Odredila je moj poziv i životni put.
Karmen Ratković
Povjesničarka umjetnosti